Prijedlog teme za Opći komentar UN-a na
Zaštitite djecu od 'štetnih učinaka' uzrokovanih izloženošću 'društvenom nasilju nad životinjama'
Tematsko izvješće nevladinih organizacija koje informira o preporukama UN-ovog odbora za prava djeteta i poštivanje UN-ove Agende za ciljeve održivog razvoja 2030. o učincima na djecu koja su svjedoci nasilnog društvenog zlostavljanja životinja
Tradicije i prakse zlostavljanja životinja koje je usvojila ili odobravala nasilna vlada
Svjedočila su djeca
Sažetak
Sljedeće izvješće predstavlja European Link Coalition u suradnji s drugim organizacijama. Odbor UN-a za prava djeteta skreće pozornost na postojanje aktivnosti u kojima su uključena djeca i adolescenti mlađi od 18 godina (u daljnjem tekstu djeca) kojima se krše obveze nacije prema Konvenciji.
Odbor UN-a identificirao je 'štetne učinke' uzrokovane djecom koja su svjedoci nasilnog zlostavljanja životinja u borbama s bikovima i preporučio je državama strankama gdje se to događa da osiguraju da djeca ne budu izložena tim praksama. Odbor je izjavio da će “Pojačati napore za promjenu nasilnih tradicija i praksi koje negativno utječu na dobrobit djece (...)”.
Odbor Ujedinjenih naroda za prava djeteta uključio je izričitu izjavu o kršenju prava osoba mlađih od 18 godina u formulaciju Završnih zapažanja sljedećih zemalja u vezi s svjedočenjem borbi s bikovima: Portugal (2014. i rujan 2019.), [1] Kolumbija (veljača 2015.) [2] , Meksiko (lipanj 2015.) [3] , Peru (veljača 2016.) [4] , Francuska (veljača 2016.) [5] , Ekvador (listopad 2017.) [6] i Španjolska veljače 2018.) [7] , identificirajući štetne učinke na djecu koja sudjeluju i svjedoče nasilnom zlostavljanju životinja.
Tijekom 87. sjednice Odbora ova su pitanja pokrenuta kao preporuka vlastima Tunisa, kako bi se spriječilo da djeca budu izložena društvenom zlostavljanju životinja. Ovo je bilo proširenje preporuke Odbora da se djeca ne smiju izlagati borbama s bikovima zbog 'štetnih učinaka' na dijete.
U ovim preporukama implicirano je da su djeca štetno pogođena zbog empatične povezanosti s osjećajem životinje i neovisno o vrsti.
Indeks
_cc781905-5cde-3194-bb3b-1356bad Nasilne vladine prakse kontrole beskućnih životinja kojima svjedoče djeca: politike, informacije temeljene na dokazima i ključni problemi
_cc781905-5cde-3194-bb3b-1356bad Violation of the UN Convention on the Rights of the Child and General _cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194-bb3b -136bad5cf58d_ _cc781905-5cde -3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194-bb3b- 136bad5cf58d_ Komentari: Članci 3, 6, 19. .1.
3. Područno ujedinjenje UN-ove Konvencije o pravima djeteta s UN-ovim ciljevima održivog razvoja
4. Pravo djece da budu saslušani (članak 12.)
5. Preporuke
6. Akademski studijski radovi
1. Nasilne vladine prakse kontrole beskućnih životinja kojima svjedoče djeca: politike, informacije utemeljene na dokazima i ključni problemi
U mnogim zemljama preferirana praksa upravljanja populacijom beskućnika provodi se ustrijeljavanjem ili trovanjem životinja.
Studija britanskog sveučilišta (Plant et al, 2016.) istraživala je učinke nasilnih društvenih praksi prema životinjama, kojima su svjedočila djeca u društvima u kojima se populacija beskućnika podvrgava upravljanju ubijanjem, obično pucanjem, trovanjem ili nasilnim hvatanjem radi kasnijeg klanja.
Učinci su bili isti kao što je utvrđeno u izloženosti borbama s bikovima, ali u znatno većem obimu prakticiranja ove prakse u javnosti i svjedocima djece (Ladny RT & Meyer,L (2019). Nasilne vladine aktivnosti pozivaju na normalizaciju nasilja (Thompson KL & Gullone E. (2006.) Pasivnost dopušta nekontrolirani broj populacija životinja beskućnika s pratećim smanjenjem društvenog statusa, potičući društveno nasilje nad životinjama, čemu opet svjedoče djeca.
Dok se 'društveno nasilje nad životinjama' događa u različitim oblicima, u različitim društvima i kulturama, postoji jedno zajedničko... njegovo djelovanje na djecu. Kao što je prikazano u sljedećem videu, nasilne tradicije i prakse kojima su izložena children su raznolike.
Također treba napomenuti da kada su djeca izložena društvenom nasilju nad životinjama iz vjerskih razloga, primjenjivo je sljedeće. „Iako se očuvanje vjerskih i kulturnih vrijednosti i tradicija kao dijela identiteta djeteta mora uzeti u obzir, praksa that are inconsistent or incompatible with the rights established in the_cc781905-5cde-3194-bb3b- 136bad5cf58d_ Convention are not in the child's_cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ best interesa._cc781905-5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d održavanje tradicija i kulturnih vrijednosti od strane donositelja odluka i kulturnih vrijednosti koje uskraćuju djetetu ili djeci prava zajamčena Konvencijom” - Opći komentar UN-a 14 (2013.) CRC/CGC/14 .
Prakse nasilnog zlostavljanja životinja i djeca – VIDEO: Kliknite na ovu sliku da biste vidjeli prošireni video nasilnog zlostavljanja životinja i svjedočenja djece koja su svjedočila nasilju
Treba napomenuti da video sadrži mučne scene i za stručnjake za zaštitu djece koji ne mogu nastaviti gledati, molimo uzmite u obzir da djeca nemaju takav izbor.
Treba napomenuti da, iako su ove prakse možda noćne aktivnosti, djeca su pogođena zvukom nasilja, mogu to svjedočiti sa svojih prozora i također vidjeti životinje kako umiru na ulicama nakon što su tek teško ranjene.
Također treba napomenuti da prakse iskorjenjivanja promiču društvenu stigmatizaciju životinja koja potiče normalizaciju nasilja nad životinjama i za koju je dokazano da se također može provoditi u ljudskoj domeni, obično uz obiteljsko nasilje i zlostavljanje djece.
Zanemarivanje jedinstvene veze između djece i životinja i posljedična društvena ravnodušnost prema ili odobravanje svijesti djetinjstva ili izloženosti takvoj okrutnosti, oštećuje zajednice putem kumulativnih i kaskadnih negativnih posljedica (Cao, 2013.)._cc781905-5cde-319-319 136bad5cf58d_ Brojne studije iz cijelog svijeta dosljedno pokazuju da su djeca koja su svjedoci nasilja nad životinjama izložena značajno povećanom riziku od raznih neprilagođenih ponašanja uključujući probleme mentalnog zdravlja kao što su samoubojstvo, nedostatak empatije,_cc781905-5cde-3194-bb3b-1358bad_c razvoj bešćutnih osobina i počinjenja nasilja nad ljudima i životinjama (Miller & Knutson, 1997; Becker & French, 2004; Gullone, 2014; Plant, 2019; Ladny & Meyer, 2020) Kada je okrutnost prema životinjama prihvaćeni dio društva, bez obzira Bilo da se radi o vjerskim razlozima ili kontroli lutalice, takvo nasilje nad životinjama postaje široko rasprostranjeno (Lockwood, 1999.). Posljedično, za mlade postaje norma da budu svjesni takvog nasilja i svakodnevno izloženi toj okrutnosti (Flynn, 2001.).
Sve bi se to moglo spriječiti ako bi se nacionalni program sterilizacije prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije životinja (OIE) [1] , Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) (kao i učinkovit u kontroli bjesnoće) [2] i Federation of Veterinarians of Europe, (FVE) [3] kao JEDINA učinkovita praksa upravljanja životinjama beskućnika zamijenila je praksu ubijanja.
[1]https://www.oie.int/fileadmin/Home/eng/Health_standards/tahc/current/chapitre_aw_stray_dog.pdf
[2] https://www.who.int/rabies/animal/dogs/en/
[3] https://www.fve.org/cms/wp-content/uploads/004-Stray-dogs-position-paper-adopted.pdf
2. Kršenje Konvencije UN-a o pravima djeteta i opći komentari: Članci 3, 6, 12, 19.1 i 27.1.
Situacija u mnogim zemljama u vezi s djecom i praksama nasilnog zlostavljanja životinja krše sljedeće članke Konvencije:
Opća načela: članci 3. i 6
Zaštita i briga o dobrobiti djece i najboljim interesima djeteta bit će primarna briga.
OPĆI KOMENTAR br. 5 (2003) opće mjere provedbe UN-ove Konvencije o pravima djeteta. “Članak 3. stavak 1. – U svim radnjama koje se odnose na djecu najbolji interes djeteta bit će primarna pažnja.
Prema Završnim zapažanjima (2010.) Odbora za prava djeteta CRC/C/TUN/CO/3(32), Odbor je zabrinut zbog toga što se stavovi djece ne uzimaju u dovoljnoj mjeri i ne poštuju.
Građanska prava i slobode: članak 19.1
Države stranke će poduzeti sve odgovarajuće zakonodavne, administrativne, društvene i obrazovne mjere kako bi zaštitile dijete od svih oblika fizičkog ili psihičkog nasilja.
Država stranka nije poduzela odgovarajuće korake kako bi zaštitila djecu od psihičke štete uzrokovane zlostavljanjem djece koja su bila izložena nasilnim praksama upravljanja beskućnicima.
Prema Završnim zapažanjima (2010.) Odbora za prava djeteta CRC/C/TUN/CO/3 (42), Odbor potiče državu stranku da daje prednost uklanjanju svih oblika nasilja nad djecom i preporučuje da Država stranka posebnu pozornost posvećuje zabrani svih oblika nasilja nad djecom i koristi preporuke Studije Ujedinjenih naroda o nasilju nad djecom kao alata za djelovanje u partnerstvu s civilnim društvom, a posebno uz uključivanje djece kako bi osigurala da svi djeca su zaštićena od svih oblika psihičkog nasilja i da dobiju zamah za konkretne i vremenski ograničene akcije za sprječavanje i odgovor na takvo nasilje i zlostavljanje.
Dobrobit i osnovno zdravlje: članak 27.1
Članak 27. 1. Države stranke priznaju pravo svakom djetetu na životni standard prikladan za djetetov fizički, mentalni, duhovni, moralni i društveni razvoj.
Priznavanje prava sadržanog u članku 27.1. povrijeđeno je kada se radi o javnom ubijanju životinja, budući da je mentalni, duhovni i moralni razvoj djece ozbiljno ugrožen iskustvom povezanim s aktivnošću i traumatskim posljedicama i posljedicama gledanja takvog događaja (navikavanje na nasilje, traumatski učinci, moralna desenzibilizacija i narušavanje vrijednosti).
Slično, rezolucija Opće skupštine Ujedinjenih naroda o "pravama djece" A/RES/61/146 od 19. prosinca 2006. osudila je sve oblike nasilja nad djecom i pozvala države da poduzmu učinkovite zakonodavne i druge mjere za sprječavanje i uklanjanje nasilje u svim oblicima (fizičkom, psihičkom i psihičkom).
Stoga država stranka nije donijela potrebne zakonodavne i administrativne mjere kako bi djeci osigurala zaštitu i brigu koja je potrebna za njihovu dobrobit i zaštitu od psihičkog zlostavljanja na javnim mjestima.
Tjelesni, mentalni, duhovni i moralni razvoj djece ozbiljno je ugrožen opasnošću vezanom uz aktivnost te traumatskim posljedicama i posljedicama gledanja takvih događaja. Svjedočenje javnog ubijanja živih bića s kojima su djeca često prijatelji ne potiče razvoj onih obrazovnih vrijednosti koje su dužne državama strankama.
Odbor je već iznio svoj stav o izloženosti djece nasilnom zlostavljanju životinja.
Različite psihološke studije o nasilju i zlostavljanju životinja pokazale su da svjedočenje ili sudjelovanje u nasilju svojstvenom borbama bikova i svjedočenje javnom nasilju nad beskućnicima može imati sljedeće negativne učinke na djecu:
Traumatski učinci na djecu koja ne mogu slobodno izraziti svoje osjećaje u okruženju koje oblikuju odrasli. Normalna djetetova reakcija na prizor životinje koja krvari kao rezultat ljudskog nasilja uvijek je, u principu, odbacivanje, uznemirenost i strah. Progresivna desenzibilizacija s erozijom afektivne empatije i progresivna normalizacija nasilja zbog traumatizacije koja potencijalno utječe na život, su među identificiranim rezultatima (Merz-Perez, L., Heide, KM, & Silverman, IJ (2001)._cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_
Navika na nasilje ako im pokažemo da neopravdano nasilje može biti prihvatljivo, pa čak i preporučljivo. Svjedočenje zlostavljanja životinja perpetuira ciklus nasilja desenzibilizacijom i oponašanjem ponašanja, posebno među ljudima koji su u dobi kada uče i kada ih poučavaju.
Kao rezultat toga, postoje značajni dokazi koji pokazuju da bi mladi koji stalno svjedoče zlostavljanju životinja mogli biti podložniji "učenju" korištenja nasilja u svojim osobnim odnosima (Wright, J. i Hensley, C. (2003.), Murrell, AR Merwin, RM, Christoff, KA, & Henning, KR (2005), Daly, B., i Morton, LL (2008), Buka, SL, Stichick, TL, Birdthistle, I., & Earls, FJ (2001).
Zbrka vrijednosti jer je destabilizirano djetetovo mišljenje o tome što je pošteno, a što nepošteno. Javno ubijanje nedužnih pripitomljenih životinja negacija je onoga što djeca smatraju vrijednošću. Sposobnost djece da osjećaju empatiju nije ograničena samo na ljudska bića; mogu to osjetiti i za životinje. To se temelji na konceptu biofilije – urođene emocionalne veze koju ljudi imaju prema drugim živim bićima – predispoziciji koja je posebno jaka kod djece. Ubijanje životinja također je protivno zakonu – a djeca znaju da je zlostavljanje životinja kažnjivo zakonom u mnogim zemljama.
Slabljenje moralnog kompasa u vrijeme kada djeca trebaju pronaći uzore s kojima će se poistovjetiti. Djeca, željna očuvanja imidža svojih roditelja i izbjegavanja sukoba lojalnosti, nemaju izbora nego negirati brutalnost kojoj su svjedočili i sakriti sve osjećaje suosjećanja prema životinji žrtvi. Slijedi progresivni proces desenzibilizacije s erozijom afektivne empatije i normalizacijom nasilja koje se onda može prenijeti u djetetov svijet odraslih i provoditi protiv ljudi i imovine. Može se stvoriti ciklus zlostavljanja koji rezultira povećanom vjerojatnošću problema zaštite djece i nasilja u obitelji. Svi oblici javnog nasilja nad životinjama mogu uzrokovati 'štetne učinke' na dijete koje promatra, bilo da te prakse uključuju pucanje, trovanje ili nasilno uklanjanje radi kasnijeg klanja.
40 godina istraživanja pružilo je akademsku otpornost na 'vezu' između zlostavljanja životinja i njegovih povezanosti u ljudskoj domeni. Ovo sada obavještava mnoga tijela, uključujući FBI (SAD) i College of Police (UK).
Djeca izložena nasilnim postupcima ponekad trpe posljedice koje mijenjaju život.
Učinci uključuju eroziju empatije i normalizaciju nasilja.
3. Objedinjavanje domene Konvencije UN-a o pravima djeteta s ciljevima održivog razvoja UN-a
Nakon niza istraživanja o učincima na djecu izloženu tradicijama i praksama nasilnog zlostavljanja životinja, rezultirajuće izvješće podneseno je UNCRC-u. Tijekom 87. sjednice Odbora ova su pitanja pokrenuta kao preporuka vlastima Tunisa, kako bi se spriječilo da djeca budu izložena društvenom zlostavljanju životinja. Ovo je bilo proširenje preporuke Odbora da se djeca ne smiju izlagati borbama s bikovima zbog 'štetnih učinaka' na dijete.
Značajna istraživanja provedena desetljećima također svjedoče o učincima na djecu izloženu nasilnim postupcima. To može uključivati eroziju empatije i normalizaciju nasilja koje se često uzima u odraslu dob i provodi u obliku obiteljskog nasilja i zlostavljanja djece. Učinci su uzrokovani na dijete izloženo nasilnom zlostavljanju životinja zbog djetetovog empatičnog angažmana s osjećajem životinje.
Povezivanje preporuka Odbora UN-a za Agendu 2030 i svaki relevantan SDG:-
Točka dnevnog reda 8 'djeca koja odrastaju bez nasilja' Zabrinutost Komiteta UN-a bila je da djeca mogu normalizirati nasilje gledajući javno zlostavljanje životinja. Članci 3, 6, 19 i 27 Konvencije UN-a
Točka dnevnog reda 9 Zamislite svijet u kojem …čovječanstvo živi u skladu s prirodom i u kojem su divlje životinje i druge žive vrste zaštićene'
SDG 3 UNCRC zabrinutost za mentalno zdravlje djece izložene nasilnim postupcima nad beskućnicima. Članak 19. Konvencije UN-a 'za zaštitu djeteta od svih oblika fizičkog ili psihičkog nasilja'
SDG 4 Kvalitetno obrazovanje Članci 27. i 29. UNCRC-a 'životni standard prikladan za djetetov fizički, mentalni, duhovni, moralni i društveni razvoj'
SDG 15 Život na kopnu. Priznanje da je empatijska povezanost s drugim osjećajnim bićima prirodna ljudska funkcija i ona koja se može narušiti izlaganjem vanjskim utjecajima.
SDG 16 Percepcija nepravde prema drugim živim bićima. Članak 29. UNCRC-a.
SDG 17 Partnerstva za ciljeve
Zaštita djece od nasilnog ponašanja prema beskućnicima zahtijeva partnersko rješenje za humano uklanjanje životinjskog broja s ulica. Jedino rješenje je nacionalni program sterilizacije koji preporučuje WHO, OIE & FVE. UNDP se već uključio u takav program u BiH čak i prije nego što je saznao za ljudski utjecaj i preporuke UNCRC-a.
4. Pravo djece da budu saslušani
Članak 12. 1. Države stranke osigurat će djetetu koje je sposobno za formiranje vlastitih stavova pravo da slobodno izražava te stavove u svim pitanjima koja se tiču djeteta, pri čemu se stavovima djeteta pridaje odgovarajuća težina u skladu s dobi i zrelost djeteta.
Djeca izražavaju svoje osjećaje -VIDEO: Kliknite na ovu sliku da biste vidjeli kratki video koji uključuje djecu koja izražava svoje osjećaje zbog toga što moraju vidjeti nasilne javne prakse zlostavljanja životinja.
Videozapis se dijeli globalno na platformama društvenih medija kako bi se 'informiralo i pozvalo' na podizanje svijesti i uključivanje javnosti
5. Preporuke
Preporuča se da, budući da je Odbor UN-a prepoznao 'štetne učinke' na djecu izloženu društvenom nasilju nad životinjama, neovisno o vrsti, ali zbog djetetove empatične povezanosti s drugim osjećajnim bićima, države stranke moraju 'procijeniti i eliminirati društveno nasilje protiv životinje u svim svojim oblicima'.
Preporuča se da su nasilne vladine prakse upravljanja beskućnicima i povijesno dokazane kao neuspješne, ali i nepotrebne. WHO, OIE & FVE savjetuju nacionalne programe sterilizacije kao JEDINO učinkovito rješenje.
Preporuča se da države stranke usvoje odgovarajuće zakonodavne ili administrativne mjere kako bi spriječile nasilno ubijanje životinja kojem svjedoče djeca & violent vladine politike koje potiču društveno nasilje nad životinjama.
Da države stranke usvoje nacionalne programe sterilizacije pasa kao jedinu dokazanu praksu upravljanja koja bi mogla spriječiti da djeca budu izložena ovakvoj vrsti nasilja.
Treba napomenuti da kada se društveno nasilje nad životinjama provodi iz vjerskih razloga, djecu treba zaštititi od svjedočenja nasilju i da će 'najbolji interesi drugog djeteta biti primarna briga' UN CRC, članak 3._cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_
“Iako se očuvanje vjerskih i kulturnih vrijednosti i tradicija kao dijela identiteta djeteta mora uzeti u obzir, prakse koje su nekonzistentne ili nespojive s the Rights_cc781905-5cccde-83db59 -5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ in the Convention are not_cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ in the child's best interests._cc781905-5cde-3194-bb3b -136bad5cf58d_ Cultural identitet ne može opravdati ili opravdati ovjekovječenje tradicija i kulturnih vrijednosti od strane donositelja odluka i kulturnih vrijednosti koje uskraćuju djetetu ili djeci prava zajamčena Konvencijom vencija” (odjeljak
57).
Da UNICEF, u skladu s preporukama UN-ove Konvencije o pravima djeteta, nastoji osigurati zaštitu djece od 'štetnih učinaka' uzrokovanih izloženošću nasilnom javnom zlostavljanju životinja tako što će obavijestiti sve urede UNICEF-a u zemljama i pozivati vlade da prekinuti sve tradicije i prakse nasilnog zlostavljanja životinja koje utječu na djecu.
6. Akademski studijski radovi
Ascione, FR (1993). Djeca koja su okrutna prema životinjama: pregled istraživanja i implikacija na razvojnu psihopatologiju. Antrozoo, 6(4), 226-247.
Ascione, FR, Weber, CV, Thompson, TM, Heath, J., Maruyama, M., i Hayashi, K. (2007). Pretučeni kućni ljubimci i nasilje u obitelji: Zlostavljanje životinja koje su prijavile žene koje su doživjele intimno nasilje i žene koje nisu bile zlostavljane. Nasilje nad ženama, 13(4), 354-373.
Becker, KD, Stuewig, J., Herrera, VM, & McCloskey, LA (2004). Studija podmetanja vatre i okrutnosti prema životinjama kod djece: Utjecaji obitelji i ishodi adolescenata. Journal of the American Academy of Child & Adolescent Psychiatry, 43(7), 905-912.
Buka, SL, Stichick, TL, Birdthistle, I., & Earls, FJ (2001). Izloženost mladih nasilju: prevalencija, rizici i posljedice. American Journal of Orthopsychiatry, 71(3), 298. Daly, B. i Morton, LL (2008). Empatični korelati svjedočenja nehumanog ubijanja životinje: istraga jednokratne i višestruke izloženosti. Društvo i životinje, 16 (3), 243-255.
DeGue, S. i DiLillo, D. (2009). Je li okrutnost prema životinjama “crvena zastava” za obiteljsko nasilje? Istraživanje zajedničkog nasilja nad djecom, partnerima i kućnim ljubimcima. Časopis za međuljudsko nasilje, 24(6), 1036-1056.
Dutton, DG (2000). Svjedočenje roditeljskog nasilja kao traumatskog iskustva koje oblikuje nasilnu osobnost. Journal of Aggression, Maltreatment & Trauma, 3(1), 59-67.
Farrell, AD, Mehari, KR, Kramer-Kuhn, A., & Goncy, EA (2014). Utjecaj viktimizacije i svjedočenja nasilja na fizičku agresiju među visokorizičnim adolescentima. Razvoj djeteta, 85 (4), 1694-1710.
Faver, CA (2009.). Humano obrazovanje u školi kao strategija za sprječavanje nasilja: pregled i preporuke. Pregled usluga za djecu i mlade, 32, 365-370.
Flynn, CP (1999). Zlostavljanje životinja u djetinjstvu i kasnije potpora međuljudskom nasilju u obitelji. Društvo i životinje, 7 (2), 161-172.
Flynn, CP (2011.). Ispitivanje veza između zlostavljanja životinja i ljudskog nasilja. Zločin, pravo i društvene promjene, 55(5), 453-468.
Gullone, E. i Robertson, N. (2008). Odnos između zlostavljanja i zlostavljanja životinja kod adolescenata: važnost svjedočenja zlostavljanja životinja. Časopis za primijenjenu razvojnu psihologiju, 29, 371-379.
Henry, BC (2004). Izloženost zlostavljanju životinja i grupni kontekst: dva čimbenika koji utječu na sudjelovanje u zlostavljanju životinja. Antrozoo, 17 (4), 290-305.
Hensley, C. i Tallichet, SE (2005). Učiti biti okrutan?: Istraživanje početka i učestalosti okrutnosti prema životinjama. Međunarodni časopis za terapiju prijestupnika i komparativnu kriminologiju, 49(1), 37-47.
Holt, S., Buckley, H., & Whelan, S. (2008). Utjecaj izloženosti nasilju u obitelji na djecu i mlade: pregled literature. Zlostavljanje i zanemarivanje djece, 32 (8), 797-810.
Kellert, SR, & Felthous, AR (1985). Okrutnost u djetinjstvu prema životinjama među kriminalcima i nekriminalcima. Ljudski odnosi, 38(12), 1113-1129.
Ladny, RT, Meyer, L. Traumatized Witnesses: Review of Childhood Exposure to Animal Cruelty. Journ Child Adol Trauma (2019). https://doi.org/10.1007/s40653-019-00277-x Merz-Perez, L., Heide, KM i Silverman, IJ (2001). Okrutnost u djetinjstvu prema životinjama i naknadno nasilje nad ljudima. Međunarodni časopis za terapiju prijestupnika i komparativnu kriminologiju, 45(5), 556-573.
Murrell, AR Merwin, RM, Christoff, KA, i Henning, KR (2005). Kada roditelji modeliraju nasilje: odnos između svjedočenja upotrebe oružja kao djeteta i kasnije upotrebe kao odrasla osoba. Ponašanje i društvena pitanja, 14, 128-133.
Nicoll, K., Trifone, C., & Samuels, WE (2008). Humani obrazovni program u razredu može poboljšati stav mladih učenika prema životinjama. Društvo i životinje, 16, 45-60.
Plant, M., van Schaik, P., Gullone, E., & Flynn, C. (2016). “To je pseći život”: kultura, empatija, spol i nasilje u obitelji predviđaju zlostavljanje životinja kod adolescenata—implikacije na društveno zdravlje. Journal of Interpersonal Violence, 0886260516659655.
Tardif-Williams, CY i Bosacki, SL (2015). Procjena utjecaja programa ljetnog kampa humanog odgoja na odnose djece školske dobi sa kućnim ljubimcima. Anthrozoos, 28 (4), 587-600. doi:10.1080/08927936.2015.1070001
Thompson, KL i Gullone, E. (2006). Istraga o povezanosti svjedočenja zlostavljanja životinja i ponašanja adolescenata prema životinjama. Društvo i životinje, 14 (3), 221-243.
Wright, J. i Hensley, C. (2003). Od okrutnosti prema životinjama do serijskog ubojstva: Primjena hipoteze o diplomiranju. Međunarodni časopis za terapiju prijestupnika i komparativnu kriminologiju, 47(1), 71-88.